Budući da sam ja uvijek korak ispred, logično je da uvijek kasnim. Stoga se nadam da se drug Bero Blagojević, naš sugrađanin ( ako to već nije metafizika ), neće ljutiti jer objavljivanje ovih dviju „jednočinki“ nije išlo tempom kojim smo mi, Sekira, to rekli. A šta bi sad!? Za umjetnost nikada nije kasno. Ars longa, vita brevis.

Radi kopirajta, i ostalih tekovina građanskog društva i tržišne ekonomije, napisaćemo da su ove dvije minijature objavljene u zborniku „Ja sam priča“, Besjeda, Banjaluka 2009. Drugu Beri, naravno, sportski pozdrav i zahvalnica na povjerenju u ovaj titanski portal, a vi ostali, čitajte brate, i pišite.

Domaćinski pozdrav od Sekire!

BESMISLU S LJUBAVLJU

Sofronije: Čujem, Danil Ivanoviču, da imate štošta reći o besmislu.

Harms: „Mene zanima samo besmislica, samo ono što nema nikakvog smisla.“[1]

Sofronije: Mislite li da mi možete pomoći?

Harms: U čemu je problem?

Sofronije: I mene zanima besmislica!

Harms: U čemu je problem?

Sofronije: Neshvaćen sam.

Harms: To nije čudno kada se čovjek zanima za besmislicu. Dakako, postoji mnogo besmislica; šta vas konkretno zanima?

Sofronije: Bosna i Hercegovina!

(Kraj)

NEUHRANJENA JEDNOČINKA

Harms: Ah, glad…

Sofronije: Glavom i srcem začepite stomak.

Harms: Hm!

Sofronije: Ne mislite na glad Danil Ivanoviču! Mislite i recite koja je razlika između Nule i Ništa?

Harms: Hmm! Smatram da je Ništa više od Nule.

Sofronije: Imate li za jesti Išta ili Ništa?

Harms: Nulu!

Sofronije: Znači Ništa?

Harms: Ne Ništa, Nulu!

Sofronije: Možete li pojesti Plavu svesku ili kojim slučajem Slučajeve?

Harms: Vi mene zavitlavate!?

Sofronije: Mislite, Danil Ivanoviču. Mislite i odgovorite!

Harms: Hmmm! Mogao bih pokušati…

Sofronije: Dakle, Ništa a ne Nula.

Harms: Gospodine, da li vi to tvrdite da su moja djela Ništa?

Sofronije: Bolje nego da su Nula!

(Kraj)