Ljeto je prošlo, dolazi tvoje doba godine

znam da ljubav neće promijeniti svijet
ali noćas bih ga zapalio jer ne mogu da te zagrlim

jednog jutra, strahujem,
ti ćeš se sasvim neprimjetno izviti u pjesmu

ovim putem, drugarice i drugovi,
zahvaljujem Vam se na jednom divnom druženju….

čini mi se,
meni, van ovog mog dvorišta,
niko ne vjeruje ništa

ne poznajem putanju kojom se prašnjavi balkan kreće
ni kreće li se uopšte

pisao sam uzvišenu poeziju k’o i svi što pišu