nikada toliko oslobodilaca i pravednika
kao u posljednjih tridesetipet godina moga života

pun mi je televizor visokih funkcionera
poštene inteligencije
jadnog i napaćenog naroda
buržoazije u pokušaju
tradicionalista
i proletera
koji su dok je bog hodao zemljom
dobijali stanove
dizali kredite koje su pojele inflacije
potkradali samoupravna preduzeća
glasali po sopstvenoj savjesti
rušili do temelja
lamentirali nad sopstvenim sudbinama
a potom đecu razaslali po njemačkama i amerikama
da se spasu od vanjskog neprijatelja
kad već ne mogu od unutrašnjeg

jedino što imaju je odgovor na sve
čistu savjest
i dobre namjere

kad me upitaju kako sam
potvrdno klimnem glavom
i sakrijem se ko mačka u kutiju od cipela
da ne gledam zla očima