Već danima posmatra,
u drugom dijelu sobe
drugi dio sebe,
već danima.
I lijepi se
tik po tik,
tik uz zid.
I sjeća se…
Na pamet mu pada
šarena laža
seoskih staza,
u skici zagrobnog života
pod nadgrobnom pločom.
Kad počnu pitanja:
«Pa ovo nisam ja?»,
nije to tek sudbina opanka,
ili kako se pravilno korača i diše,
to su noći i noći
brzopletosti, i
jedno ogromno želim a ne smijem, i
smijem a ne želim.
Juče je uvijek bilo lakše.

2007., Brod