Nikada zelen na zelenu granu,
i da li bi te to učinilo srećnim?
Jer, postoje i druge stvari,
ćuška iza uha
i opasnost iza ugla.
Ne noć,
jer, noć je predivno doba dana
za putovanja
( možeš se čuti kako pjevaš
ili zaspati za volanom ),
svejedno se umire kao pas
( ili još gore ),
ali ti to još ne znaš.
Ipak, misliš na posmrtne posvete,
tek da drugim jezikom kažeš
koliko ti je stalo do života.
To se bez psovke ne može izreći:
ko jebe ove slinave krmanoše
koji misle da znaju kuda idu –
– tek mi smo svjesni koliko je teško
nesvjesno lako hrleći… kuda?

2007., Brod